Embedded Files
Arhitektonski spomenici
Arhitektonski spomenici
Otok Vis, jedan od skrivenih dragulja Jadranskog mora, ponosi se bogatom poviješću i kulturnom baštinom koju svjedoče brojni arhitektonski spomenici. Njegov strateški položaj stoljećima je privlačio različite civilizacije – od Rimljana, Mlečana, Austrijanaca, Britanaca do Talijana – što je ostavilo dubok trag na otoku. Svaka utvrda, crkva i povijesna građevina na Visu priča svoju priču o prošlosti, ratovima, obrani i životu otočana.
Raznoliti arhitektonski stilovi i povijesni konteksti koje ova znamenita mjesta predstavljaju prava su riznica za posjetitelje koji žele otkriti ne samo prirodne ljepote, već i povijesne slojeve koji oblikuju identitet ovog jedinstvenog otoka.
Fortica, poznata i kao Tvrđava Georgea III. ili Tvrđava sv. Jurja, je najveća i najpoznatija tvrđava na otoku Visu, izgrađena 1813. godine od strane britanske kraljevske mornarice tijekom Napoleonovih ratova. Ime je dobila po tadašnjem britanskom kralju Georgeu III, a sagradio ju je zapovjednik George Duncan Robertson. Tvrđava je bila dio šireg obrambenog sustava koji je uključivao i utvrde Wellington, Host, Bentich i Robertson, s ciljem zaštite otoka i viške luke od francuskih i ruskih napada.
Fortica je strateški smještena na uzvisini iznad grada Visa i više od stoljeća je služila vojnoj svrsi. Objekt je okružen obrambenim opkopom te ima više dvorišta, topovskih otvora, puškarnica i vanjski obrambeni zid s klasičnim britanskim arhitektonskim elementima tog vremena.
Nakon dugog razdoblja zapuštenosti, tvrđava je 2013. godine obnovljena i prenamijenjena u kulturno-turistički objekt. Danas se u njoj nalaze restoran, lounge bar, vrt i manji muzej. Na krovnoj terasi posjetitelje oduševljava pogled na višku luku, okolne otoke i spektakularne zalaske sunca.
Do tvrđave se može doći automobilom ili pješice (otprilike 20 minuta hoda iz centra Visa pokraj hotela Issa).
Fortica, also known as Fort George III or St. George’s Fortress
Zgrajena je bila v začetku 19. stoletja, najverjetneje po leti 1815, po zmagi vojvode Arthurja Wellesleyja, vojvode od Wellingtona, pri bitki pri Waterloou. Poimenovana je v čast tej zmagi, predvideva se, da je gradnja zaključena tik pred odhodom Britancev s Visa.
Utrdba je bila zgrajena iz masivnega kamna, okroglih ali kosih zidov z puškarnicami (smaller loopholes) in obrambnimi zidovi. V notranjosti so bili debeli zidovi, tranrazne (prečne) pregrade in ostanki obokov, ki so danes zazidani z opeko. Bila je del britanskega obrambnega sistema, skupaj z drugimi utrdbami kot so Fort George (Fortica) in kula Terjun (Bentinck).
Med ladijsko bitko pri Visu leta 1866 je utrdba igrala vlogo tako v obrambi kot tarča italijanske mornarice, ki je v pristopu obstreljevala obalne utrdbe, vključno z Wellingtonom.
Danes so ostali še ostanki stavbe so v obliki razvalin; ogled je možen le od zunaj.
Nahaja se na vzpetini Jurjevo brdo, vzhodno od vhoda v viško luko, na vzhodni strani otoka Visa. Do utrdbe vodi pot, primerna za pohod, pogosto kot del ture proti Fortici (ali Fort Georgu). Lokacija ponuja čudovit panoramski razgled na viško luko, akvatorij in okoliške utrdbe, kar obiskovalcem omogoča vpogled v britanski obrambni sistem tistega časa.
Utvrda Wellington
Utvrda Robertson
Utvrda Robertson
Utvrda Robertson izgrađena je u istom vremenskom razdoblju kao i Bentinck, između 1811. i 1815. godine, tijekom britanske okupacije otoka Visa, koji je tada bio strateška pomorska postaja na Jadranu. Nalazi se između Fortice (Fort George) i Terjuna, u neposrednoj blizini važnog istočnog ulaza u višku luku.
Utvrda je oblikovana po uzoru na Martellove kule – tipične britanske obalne utvrde koje su služile za topničku obranu priobalja. Izgrađena je od masivnog kamena, s debelim obrambenim zidovima, malim otvorima za topove i promatračnicama.
Robertson je zajedno s Fort Georgeom i Bentinckom činila dio obrambenog pojasa koji je štitio otok od napoleonskih i drugih pomorskih prijetnji. Danas su vidljivi ostaci zidova i obrambenih elemenata koji pružaju uvid u opsežan i strateški promišljen britanski obrambeni sustav na Visu.
Tvrđava Batarija, poznata i kao Gospina tvrđava, izgrađena je 1830. godine pod austrijskom upravom, u središtu viške luke. Bila je glavno obrambeno središte grada Visa, ponajviše zbog svog strateškog položaja uz obalu.
Tijekom Viške bitke 1866. godine Batarija je odigrala ključnu ulogu: talijanski ratni brodovi pokušali su prodor u luku s namjerom iskrcavanja, no odbijeni su upravo vatrom iz ove tvrđave. To je jedina viška utvrda koja je aktivno sudjelovala u topničkoj obrani tijekom bitke.
Izgrađena je u klasičnom obrambenom stilu, s masivnim zidovima, ispupčenim obrambenim središtem, ograđenim dvorištem s cisternama, podzemnim skladištima i tamnicama. U mirnodopsko vrijeme služila je kao vojarna, kasnije i kao bolnica te sklonište, što potvrđuju i naknadne preinake prozorskih otvora.
Danas u tvrđavi djeluje bogat Arheološki muzej otoka Visa, dok dvorište ljeti postaje pozornica za koncerte, kazališne predstave i druge kulturne događaje. Do tvrđave se iz centra Visa može doći pješice za 10–15 minuta.
Tvrđava Batarija
Otočić Host dugačak je svega 120 i širok 36 metara, ali nosi bogatu povijesnu priču. Godine 1811. britanski zapovjednik Sir William Hoste izgradio je na njemu topničku postaju kao dio obrambene linije viške luke, zajedno s Forticom i Wellingtonom. Otok je bio strateški važan zbog nadzora nad ulazom u luku.
Osim vojne uloge, Host je služio i kao karantena za brodove i putnike, gdje se provjeravalo jesu li zaraženi kugom ili drugim zaraznim bolestima. Godine 1873. vojna postaja je prenamijenjena u svjetionik, u kojem su godinama živjeli svjetioničari – isprva iz različitih dijelova Austro-Ugarske, a kasnije domaća obitelj Siminiati.
Danas je Host ekskluzivna destinacija za privatni boravak – svjetionik je preuređen u udoban apartman s dvije spavaće sobe, kuhinjom, privatnom terasom i vlastitom obalom. Idealan je i za mladence te privatne proslave. Do otočića se dolazi brodom iz Visa (oko 5 minuta vožnje).
Utvrda Host, svjetionik ispred ulaza u višku luku
Perastijeva kula najstarija je poznata utvrda na području Luke (grad Vis), izgrađena početkom 17. stoljeća (1617.) kao privatna obrambena građevina. Sagradio ju je Vicko iz Perasta sa svojom obitelji kako bi zaštitio lokalno stanovništvo od mogućih neprijatelja, ponajprije od osmanskih napada i pirata.
Vicko iz Perasta dobio je službeno odobrenje za gradnju u prosincu 1616., a toranj je dovršen 1617. godine. Živio je u neposrednoj blizini kule u naselju Luka i preminuo 1622.
Kula je arhitektonski zanimljiva – zidovi su podijeljeni horizontalnim girlandama, sadrže puškarnice za topove, kose stražarske otvore na uglovima i krovišne akroterije (ukrasne elemente). Ulaz u kulu nalazio se na prvom katu, do kojeg se dolazilo drvenim mostom koji ju je povezivao s Vickovom kućom. U vojnoj opremi kule nalazili su se mali brončani topovi.
Danas je kula u privatnom vlasništvu i moguće ju je razgledati samo izvana – unutrašnjost nije otvorena za posjetitelje. Turistički vodiči često je ističu kao vidikovac uz obalu, koji dočarava obrambenu atmosferu i arhitektonsku specifičnost grada iz prošlih stoljeća.
Perastijeva kula (Perastijev toranj)
Utvrda Bentich nalazi se južno od Fortice, na strateškoj točki iznad uvale Svitnja, s koje se nadzire pristup istočnom dijelu viške luke. Izgrađena je početkom 19. stoljeća, za vrijeme britanske uprave nad otokom Visom. Riječ je o dvokatnoj kružnoj utvrdi, tipičnoj za britansku vojnu arhitekturu tog razdoblja.
Nazvana je po britanskom generalu Williamu Cavendishu Bentichu, tadašnjem zapovjedniku britanskih snaga na Siciliji. Danas je utvrda poznata i pod imenom Terjun i predstavlja simbol britanske vojne prisutnosti na otoku. Iako su dijelovi građevine danas urušeni, ističe se arhitektonskim oblikom i položajem s kojeg se pruža impresivan pogled, što je čini atraktivnim mjestom za posjetitelje i zaljubljenike u povijest.
Utrdba Bentich / Terjun
Mladineova kula potječe iz 17. stoljeća i nalazi se u selu Borovik, sjeverno od Komiže. Riječ je o privatnoj obrambenoj utvrdi koju su izgradili članovi obitelji Mladineo, jedne od utjecajnijih lokalnih obitelji tog vremena.
Kula je služila za zaštitu imanja od mogućih napada s kopna ili s mora. I danas su vidljivi ostaci arhitektonskih elemenata poput utora za vrata, puškarnica i topničkih otvora. Posebnost kule je konzolno istaknuta stražarnica smještena iznad kuta građevine – karakterističan obrambeni element tog doba. Iako je u ruševnom stanju, kula pruža uvid u lokalne obrambene prakse privatnih vlasnika na Visu.
Mladineova kula
Lokacija: uz samu rivu u Komiži – glavnu obalnu šetnicu iznad mora.
Izgrađen 1585. godine na poticaj mletačkog providura Ivana Grimanija, djelomično financiran državnim sredstvima, a većinom porezima komiških ribara koji su tada preživljavali od ribolova kod Trešjevca.
Svrha gradnje bila je obrana naselja od gusara i osmanskih napada. Tvrdi, koso građeni zidovi šire se pri dnu za bolju stabilnost i obrambenu učinkovitost. U zidovima se nalaze topnički otvori, uske puškarnice i višestruki prozori iznad vijenca. Iznad karakterističnog ulaznog portala urezani su križ, grb i natpis o gradnji. Na sjevernom i zapadnom zidu još su vidljivi kameni prsteni za vez jedrenjaka, jer je dio utvrde nekoć bio neposredno u moru.
Danas se u kaštelu nalazi Ribarski muzej, s originalnim ribarskim alatima, replikom tradicionalne barke falkuše, mrežama, svjetiljkama i fotografijama komiške ribarske tradicije. Zgradu je 1879. godine otkupila općina Komiža i prenamijenila je u upravnu zgradu, a na uglovima su dodani toranj sa satom i lagani balkoni.
Moguće je posjetiti unutrašnjost muzeja te uživati u pogledu s krova ili promenade – kaštel je otvoren za turiste.
Kaštel Grimaldi (Kaštel Komuna, Komiža)
Kula Mazzoleni nalazi se u samom središtu komiške rive, među povijesnim građevinama koje oblikuju prepoznatljivu siluetu grada Komiže. Utvrda je podignuta u 17. ili 18. stoljeću i nosi ime po obitelji Mazzoleni, jednoj od značajnijih vlasničkih obitelji tijekom razdoblja mletačke vlasti.
Arhitektonski je kula oblikovana s tipičnim obrambenim elementima: debelim zidovima, malim otvorima i strateškim položajem uz obalu. Danas su ostaci kule skromni, ali i dalje imaju povijesnu vrijednost te dopunjuju ambijent stare komiške rive. Kula svjedoči o građanskoj potrebi za samoobranom u vremenu kada je život uz more bio često izložen napadima s mora.
Mazzolenijeva kula
Utvrda Manjarema izgrađena je u 19. stoljeću, tijekom kasne austrijske ili francuske vlasti. Nalazi se na brdu iznad Komiže, na jednoj od strateških točaka s koje se pruža širok pogled na grad i okolni akvatorij.
Danas su od utvrde vidljive samo slabo očuvane ruševine, no upravo one svjedoče o nekadašnjoj vojnoj važnosti ove lokacije. Njezin položaj bio je idealan za nadzor nad lukom i mogućim pomorskim prilazima. Zbog izloženosti i mirnog okruženja, lokacija je danas posebno zanimljiva šetačima, planinarima i ljubiteljima panoramskih pogleda.
Muzeji
Muzeji
Smješten u gradu Visu, unutar tvrđave Batarija. Muzej posjeduje bogatu zbirku amfora koje su izložene na jedinstven način – posložene kao što su nekada bile u brodskom skladištu. U muzeju se nalazi i najveća zbirka helenističkih spomenika u Hrvatskoj. Tu je i etnografski dio s predmetima koji prikazuju život Višana kroz povijest – ribarstvo, vinogradarstvo i svakodnevni život.
Za grupe se organiziraju stručna vodstva.
Radno vrijeme (01.06.–01.10.): 10:00–13:00 / 17:00–20:00 h. Za grupe je moguće dogovoriti poseban termin.
Adresa: Ul. Viški Boj 12, 21480, Vis, Hrvaška
Telefon: +385 21 711 729
Arheološki muzej Vis – Zbirka amfora
Ribarski muzej smješten je u Komuni, utvrdi na komiškoj rivi. Muzej čuva bogatu zbirku izvornih predmeta iz brodske i ribarske opreme Komižana, koji su stoljećima bili poznati kao najbolji i najprepoznatljiviji ribari na Jadranu. Izloženi su i predmeti vezani uz nekadašnju preradu ribe, koja je u Komiži bila vrlo razvijena.
Posebnu pozornost privlači replika poznate komiške gajete falkuše. U muzeju su dostupna i stručna vođenja za posjetitelje.
Radno vrijeme: 10:00–12:00 / 19:00–22:00
Adresa: Riva sv. Mikule 4, Telefon: +385 21 713 019
Falkuša – ponos komiških ribara
Falkuše su bili jedinstveni ribarski brodovi Komižana – gajete dugačke oko 9 metara i široke nešto manje od 3 metra. Imale su jarbol visine 9 metara, a mogle su prevoziti posadu od šest ribara i do 8 tona ribe. Gradile su se isključivo od borovine s otoka Svetac, koja se tada smatrala najkvalitetnijom.
Zahvaljujući povoljnim vjetrovima, falkuše su do Palagruže doplovile za šest sati, dosežući brzine do 10 nautičkih milja na sat. Posljednju originalnu falkušu, „Cicibelu“, uništila je snažna oluja u kolovozu 1986. godine. Srećom, tradicija je obnovljena – danas tri nove falkuše služe u turističke i kulturne svrhe.
Maketa Gajete Falkuše
Antički spomenici
Antički spomenici
Antička povijest Dalmacije započinje u 4. stoljeću prije Krista, upravo s otoka Visa. Ljubitelji povijesti mogu razgledati ostatke najveće grčke kolonije Isse na uzvisini Gradina pokraj grada Visa te u arheološkom parku Martvilo. Grad je poznat i po samostanu iz 16. stoljeća, izgrađenom na ostacima antičkog kazališta na poluotoku Prirovo.
Vis otkriva svoju bogatu prošlost i u Gospinoj bateriji – nekadašnjoj tvrđavi iz 19. stoljeća – gdje se nalazi arheološka zbirka s najljepšom brončanom glavom božice Artemide. Glava Issejske božice originalno je grčko umjetničko djelo iz kraja 4. ili početka 3. stoljeća pr. Kr. Zajedno s Lošinjskim Apoksiomenom, Artemida spada među najvažnije antičke nalaze na području Hrvatske.
Za stručno vodstvo možete se obratiti g. Borisu Čargi, tel: +385 98 179 4539
Brončana glava grčke božice Artemide
Rimske terme na otoku Visu predstavljaju jednu od najvrjednijih povijesnih znamenitosti i kulturnih baština otoka. Nalaze se u gradu Visu i svjedoče o bogatoj rimskoj ostavštini koja datira iz razdoblja 1. do 2. stoljeća nove ere. Ovi arheološki ostaci nekadašnjih rimskih kupališta, gdje su se Rimljani opuštali i družili, posjetiteljima pružaju uvid u svakodnevni život antičkih stanovnika otoka.
Kupalište je bilo osmišljeno s više prostorija, uključujući bazene različitih temperatura, što je tipično za rimske terme. Posjetitelji su naizmjenično koristili tople i hladne kupke. Mozaici i arhitektonski elementi pronađeni na lokalitetu svjedoče o visokoj razini umjetničke izrade i bogatstvu koje je tada krasilo Vis.
Nažalost, tijekom 20. stoljeća terme su pretrpjele veliku štetu – dijelovi su uništeni i zaliveni betonom zbog novih građevinskih zahvata, što je uzrokovalo nepopravljivu štetu ovom vrijednom nalazištu. Unatoč tome, rimske terme i dalje su omiljena destinacija za ljubitelje povijesti i kulture, nudeći šetnju kroz vrijeme kada je Vis bio važno rimsko trgovačko i pomorsko središte.
Martvilo je najdišče stare grške nekropole iz časa antične Isse (4. stol. pr. n. š.), ki se nahaja jugozahodno od starega mestnega jedra, danes za teniškimi igrišči.
Grobovi so sestavljeni iz kamnitih plošč, postavljenih v zemljo kot kamniti sarkofagi, v katere so pokojne polagali neposredno na kamen ali zemljo. Pogosto so bile to družinske grobnice.
V rimskem obdobju se je uveljavila kremacija z žarami, kar priča o prehodu med grškimi in rimskimi pogrebnimi običaji.
Martvilo je danes dragocen arheološki ostanek, ki dopolnjuje zgodovinsko sliko mesta Vis. Ostanke je mogoče videti na prostem, tik ob nekdanjih mestnih zidovih.
Martvilo, otok Vis
Na poluotoku Prirovo, svega nekoliko minuta hoda od središta grada Visa, nalazi se jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta otoka – ostaci rimskog kazališta izgrađenog u 1. ili 2. stoljeću. Kazalište je nekoć bilo središnje mjesto društvenog i kulturnog života antičke Isse, prve grčke kolonije na istočnom Jadranu.
Danas je sačuvan vanjski polukružni zid s dekorativnim frizom, dok se neki unutarnji dijelovi nalaze ispod samostana sv. Jeronima, koji su franjevci izgradili nad ruševinama kazališta u 16. stoljeću. U podrumskim prostorijama samostana i dalje se mogu vidjeti ostaci svodova i nosača sjedišta, što svjedoči o veličini nekadašnje građevine.
Kao i većina rimskih kazališta, i ovo je bilo podijeljeno na tri glavna dijela: gledalište (cavea), prostor za orkestar (orchestra) i pozornicu (scaenae frons). Iako su danas vidljivi samo dijelovi, lokacija je od iznimne važnosti za razumijevanje urbanizma i kulturnog života u doba Rimskog Carstva.
Posjet kazalištu moguć je uz prethodni dogovor s redovnicima, a šetnja po Prirovu već sama po sebi otkriva bogatu i slojevitu povijest Visa, gdje se antička arhitektura isprepliće s renesansnom i suvremenom kulturnom scenom.
Rimsko kazalište na Prirovu
Google Sites
Report abuse