Vojne destinacije

Povijesni pregled vojne uloge otoka Visa

U blizini otoka 20. srpnja 1866. godine odigrala se jedna od najvećih pomorskih bitaka 19. stoljeća – Bitka kod Visa (1866.), u kojoj je austrijska flota pod zapovjedništvom admirala Tegetthoffa porazila talijansku mornaricu.

Do 1918. godine otok je pripadao Austro-Ugarskoj, zatim je dvije godine bio pod talijanskom okupacijom, a 1920. postao je dio Kraljevine Jugoslavije. Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon kapitulacije fašističke Italije 1943., oslobođeni Vis postaje glavna baza mornarice NOVJ i glavno uporište Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Od lipnja do listopada 1944. ovdje je bio sjedište Vrhovnog štaba NOVJ.

Nakon rata Vis je postao velika vojno-pomorska baza JNA s više od dvadeset objekata, uključujući vojarne, podzemne bunkere i tunele, helidrom, podmorničko sidrište i radarsku stanicu. Zbog vojne tajnosti otok je bio zatvoren za strance sve do 1990. godine.

Tijekom Domovinskog rata, brodovi Jugoslavenske mornarice povukli su se u Boku kotorsku, a otok je postao dio samostalne Hrvatske.

• Titova špilja – sklonište partizanskog vodstva
  Nalazi se ispod vrha Hum. Tijekom 1944. godine služila je kao zapovjedno mjesto partizanskog vodstva uključujući Josipa Broza Tita. Do špilje vodi uređena staza s oko 275 stepenica, a pristup je moguć pješice iz manjeg parkirališta. Nakon posjeta preporuča se nastavak uspona prema Humu s pogledom na Komižu.

• Barjaci – topnička baza s podzemnim tunelima
  Ova baza u blizini naselja Barjaci imala je više topničkih položaja i zavaravajuću arhitekturu kako bi prikrila svoju vojnu funkciju. Danas se može slobodno istraživati uz uživanje u prirodi.

• Vojni podzemni tunel "Jastog" u uvali Parja
  Jedan od najfascinantnijih vojnih objekata iz vremena JNA, izgrađen 1982. godine. Dug je oko 127 metara i visok 18 metara, isklesan u stijenama, te je služio kao zaklonište za torpedne brodove, a ne podmornice, kako se često pogrešno navodi. Posjet moguć pješice ili brodom.

Zračna luka Vis – napuštena baština iz vremena Drugog svjetskog rata

Strateška uloga otoka u ratu
Tijekom Drugog svjetskog rata, otok Vis imao je ključnu stratešku ulogu u Sredozemlju. Jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata savezničkih snaga na otoku bila je izgradnja vojnog aerodroma u Pliskom polju, koji je služio kao izuzetno važna pričuvna baza za savezničke zrakoplove.

Povijest zračne luke
Saveznički aerodrom izgrađen je 1944. godine i imao je važnu ulogu u operacijama nad južnim Jadranom. Služio je za prisilna slijetanja oštećenih bombardera, logističku opskrbu savezničkih snaga i spašavanje posada koje su se vraćale s misija iznad Balkana. Lokacija u Pliskom polju, u središtu otoka, strateški je odabrana zbog ravnog terena i dobre zaklonjenosti od neprijateljskih napada.

Pista je bila duga 799 metara i široka 30 metara, položena u smjeru sjeveroistok–jugozapad, na nadmorskoj visini od oko 109 metara. Unatoč improviziranom izgledu, omogućavala je slijetanje većih vojnih zrakoplova, uključujući bombardere i transportne letjelice.

Obnova i (zasad) neostvarena budućnost
Nakon rata, zračna luka je postupno izgubila funkciju. Godine 2017. Aeroklub Cumulus, uz podršku lokalnih entuzijasta, obnovio je pistu za testne svrhe. Dva su zrakoplova tada sletjela u Plisko polje, a kasnije još sedam, u sklopu događanja koje je uključivalo i mali air show. Mnogi mještani su tada prvi put vidjeli otok Vis iz zraka.

Unatoč entuzijazmu i idejama o razvoju manjeg sportskog ili rekreativnog aerodroma, projekt nije zaživio. Danas je pista u napuštenom stanju, a prostor se ponovno koristi za poljoprivredu i prirodnu obnovu.

Podijeljena mišljenja među stanovnicima
Mišljenja o budućnosti lokacije su podijeljena. Neki smatraju da bi funkcionalna pista privukla turiste više platežne moći, olakšala logistiku na otoku (npr. izmjenu jahting posada) i doprinijela razvoju Visa kao ekskluzivne destinacije. Drugi upozoravaju na ekološke i zakonske prepreke, koje bi negativno utjecale na lokalnu, posebice ekološku poljoprivredu.

Pojavljuju se i alternativne ideje, poput helikopterskog centra ili manjeg rekreativnog aerodroma za električne zrakoplove, što bi moglo donijeti ravnotežu između razvoja i održivosti.