Otočići i špilje viškog arhipelaga

Otok Biševo – Biser Jadrana s Modrom špiljom

Biševo je slikovit otok u srednjem Jadranu, udaljen svega 5 km jugozapadno od Komiže na otoku Visu, i smatra se jednim od najčarobnijih kutaka Jadranskog mora. Sa samo 6 km² površine i nekoliko desetaka stanovnika, nudi iznimno prirodno i kulturno bogatstvo. Otok je najpoznatiji po Modroj špilji, pješčanim plažama, izvrsnom vinu plavac mali te drugim morskim špiljama.

Modra špilja

Modra špilja jedna je od najspektakularnijih prirodnih atrakcija Hrvatske. Nalazi se u uvali Balun na istočnoj obali otoka. Sunčeva svjetlost prodire u špilju kroz podvodni otvor i reflektira se od bijelog pješčanog dna, stvarajući bajkoviti modro-srebrni sjaj – najupečatljiviji između 10 i 13 sati. Ulaz je moguć samo malim čamcima, a posjet traje oko 10–15 minuta.

Savjet: Posjet Modroj špilji preporučuje se rano ujutro ili izvan špice sezone, jer je ljeti posjećuje i do 2.500 ljudi dnevno. Kupanje u špilji nije dozvoljeno.

Medvedja špilja i ostale špilje

Na jugoistočnoj obali Biševa nalazi se još jedna fascinantna špilja – Medvedja špilja, nazvana po sredozemnoj medvjedici (tuljanu) koji je nekada ovdje obitavao. Ulaz je besplatan, a moguće je uploviti manjim čamcem. Otok ima i brojne druge manje poznate morske špilje koje se često uključuju u privatne ture.

Plaže i uvale

Biševo je poznato po pješčanim plažama – rijetkosti na hrvatskoj obali:

• Porat (Biševska luka): Prekrasna pješčana plaža na zapadnoj obali, zaštićena od vjetra. Idealna za obitelji s djecom.

• Salbunara: Tiha pješčana uvala odmah uz Porat.

• Mezoporat: Malo pristanište na istočnoj obali i polazište za posjet Modroj špilji. Sidrenje ovdje nije dozvoljeno zbog podvodnog električnog kabela.

Vino, priroda i mir

Biševo je poznato po uzgoju sorte plavac mali, koja uspijeva na sunčanim terasama iznad mora. Vino je bogatog okusa i pravo je zadovoljstvo za ljubitelje dalmatinskih vina. Otok krase stijene, kamenita obala, mediteranska vegetacija i raznolik životinjski svijet. Na Biševu ćete pronaći autentičan kontakt s prirodom i spokoj daleko od svakodnevice.

Kako doći do Biševa?

• Brod iz Komiže – ljeti prometuje redovna linija 2x dnevno. Lokalna linija: Komiža ⇄ Biševo

• Privatnim čamcem ili organiziranim izletom – preporučljivo ako želite posjetiti više špilja i skrivenih plaža.

Biševo je dio zaštićenog prirodnog područja, pa je potrebno poštovati lokalna pravila prilikom sidrenja i posjeta.

Svetac (Sv. Andrija) – Udaljeni otok zapadno od Visa 

Svetac je osamljeni i tajanstveni otok koji se nalazi oko 25 km zapadno od otoka Visa. Danas je bez stalnih stanovnika, ali ima izuzetno bogatu povijesnu i prirodnu vrijednost.

Otok je bio naseljen još u pretpovijesti. Prema legendi se s njegovih stijena u more bacila ilirska kraljica Teuta – ostaci tvrđave povezane s tom pričom vidljivi su i danas. Od 11. do 15. stoljeća na otoku su živjeli benediktinci, koji su izgradili crkvu sv. Andrije – i danas stoji na otoku.

U 18. stoljeću na Svetac se doselila obitelj Zanchi iz Italije, koja je i danas vlasnik cijelog otoka. Najveći broj stanovnika otok je imao 1952. godine, kada je na njemu živjelo 73 ljudi, uglavnom članova iste obitelji.

Svetac je poznat po svojoj netaknutoj prirodi:

• Na zapadnoj strani uzdižu se strme litice visoke do 80 metara, koje se okomito spuštaju u more.

• U njegovim vodama nekad je obitavala sredozemna medvjedica (Monachus monachus), jedan od najugroženijih morskih sisavaca.

• Otok je jedino poznato stanište Asperula visianii, rijetke endemske biljke koja ne raste nigdje drugdje na svijetu.

Svetac je i važno stanište rijetkih ptica:

• Na njegovim liticama gnijezde gregula (Puffinus yelkouan) i kaukal (Calonectris diomedea), rijetke morske ptice.

• Tu se gnijezdi i eleonorin sokol (Falco eleonorae), jedna od najrjeđih grabljivica u Europi.

• U nekada poznatoj Vitinoj špilji lokalni su stanovnici nekoć hvatali ptice – među njima i Viktorija Zanchi, jedna od posljednjih stanovnica otoka.

Svetac, zajedno s otocima Brusnik i Jabuka, pripada vulkanskom dijelu UNESCO geoparka Viški arhipelag, koji objedinjuje geološku posebnost, rijetku floru i faunu te bogatu kulturnu baštinu.

Brusnik – tajanstveni vulkanski otok 

Brusnik je nenaseljeni vulkanski otok u Jadranskom moru, koji se nalazi otprilike 12 nautičkih milja zapadno od Komiže. Veći je i pristupačniji od obližnje Jabuke, a na zapadnoj strani ima malu uvalu gdje su ribari nekada izvlačili čamce.

Otok je sastavljen od tamnog eruptivnog kamena – dijabaza, koji su mještani koristili za oštrenje alata, po čemu je Brusnik i dobio ime. Površina mu iznosi oko 5 hektara, a najviša točka doseže 30 metara nadmorske visine.

Brusnik ima kamenu obalu, a na sjeverozapadu se nalazi rijetka prirodna pojava – plaža od tamnog oblutka. Podmorje oko otoka bogato je ribom, a na samom otoku još uvijek su vidljivi ostaci tzv. "jastožera" – kamenih bazena u kojima su ribari čuvali ulovljene jastoge.

Na Brusniku raste rijetka dubrovnička zečina, a otok je i stanište crnog guštera (Podarcis melisellensis melisellensis), jedinstvenog podvrsta koji živi samo na ovom području.

Zbog svoje geološke i biološke posebnosti, Brusnik je od 1951. godine zaštićen kao geološki prirodni spomenik. Otok nema organizirani prijevoz, a posjet je moguć uz dogovor s privatnim prijevoznicima iz Komiže. Zabranjeno je uznemiravanje biljnog i životinjskog svijeta zbog njegova zaštićenog statusa.

Palagruža – Legendarni otok usred Jadrana 

Palagruža je udaljena skupina stjenovitih otoka i hridi smještena u središtu Jadranskog mora, daleko od obale, između Italije i Hrvatske. Najveći među njima je Velika Palagruža, na kojoj se nalazi jedan od najljepših i najviše pozicioniranih svjetionika na Jadranu.

Na jugoistočnoj strani otoka nalazi se jedino pogodno sidrište - uvala Velo Žalo, poznata i kao Zola ili Južno zlato. Dno je pješčano i kamenito, ali opasno zbog podvodnih stijena odlomljenih s otoka. Sidrenje zahtijeva oprez, a zbog izloženosti vjetrovima ne preporučuje se noćenje u slučaju loše vremenske prognoze.

U vrh otoka vodi uska staza koja završava kod svjetionika na 92 metra nadmorske visine. Svjetionik je sagrađen između 1874. i 1876. godine, a njegova svjetlost svijetli s 110 metara iznad mora - najviša svjetlosna točka na Jadranu. Danas je automatiziran, ali ga i dalje nastanjuju dva svjetioničara - prava rijetkost u današnje vrijeme.

Palagruža je poznata i kao Diomedov otok, jer ju je prema legendi posjetio grčki junak Diomed, koji je ovdje pronašao svoj vječni mir. Godine 1177. na otok je navodno pristao i papa Aleksandar III., a uspomena na taj događaj sačuvana je u obliku malog polja zvanog Papin vrt. Na otoku se nalaze arheološki ostaci iz brončanog doba, ruševine crkve sv. Mihovila i meteorološka postaja.

Palagruža je prirodni rezervat: na otoku raste više od 220 biljnih vrsta i živi preko 130 životinjskih vrsta, od kojih su mnoge endemske ili rijetke. Simbol otoka su cvatuće kapare, koje se od svibnja do kolovoza penju uz stjenovite padine i krase otok svojim živopisnim cvjetovima.

Danas Palagruža nije samo geografsko središte Jadrana - ona je simbol neukrotive prirode, pomorske povijesti i legendarne izdvojenosti. Otok ostaje mističan i gotovo nedostižan, no upravo zato posebno privlačan ljubiteljima divljine, povijesti i tišine.