Ako želite kupiti svježu i „kvalitetnu“ ribu, ključno je poznavati znakove po kojima je možete prepoznati. U ovom vodiču otkrivamo najvažnije pokazatelje svježine ribe i morskih plodova te savjete kako izbjeći najčešće pogreške pri kupnji.
Svježa riba ima ugodan miris po moru – podsjeća na slanost, jod i morski zrak. Ako osjetite jak, oštar ili neugodan miris po amonijaku, vrlo je vjerojatno da se radi o pokvarenom proizvodu. Takvu ribu ostavite na pultu i potražite drugog prodavača.
sjajnu, blistavu kožu s duginim odsjajem,
prirodni sluzavi sloj koji klizi među prstima.
Stara riba postaje mutna, sivosmeđa, a njezina boja gubi sjaj.
Oči ribe trebaju biti:
ispupčene, sjajne i prozirne,
s crnom zjenicom, a ne sivom ili mutnom.
Uvučene, blijede oči znak su da je riba već neko vrijeme mrtva.
Škrge svježe ribe su:
žarko crvene ili ružičaste,
vlažne i s mirisom po moru.
Iz dana u dan postaju sve bljeđe, a miris sve oštriji i neugodniji.
Oči svježe ribe / Oči stare ribe
Ribe poput brancina, orade ili zubaca su nakon ulova obično čvrste i krute – to je znak da se nalaze u fazi rigor mortis (tzv. mrtvačka ukočenost), koja nastupa nekoliko sati nakon smrti i ukazuje na iznimnu svježinu. (Odmah nakon ulova riba je mekana, potom očvrsne – to je idealan trenutak za pripremu. Kada izgubi čvrstoću, meso postaje mlohavo, što znači da svježina opada.)
Ako je riba na dodir mekana, mlohava ili gumasta, najvjerojatnije je izvan faze rigor mortis i više nije optimalno svježa.
Kod mekušaca poput lignji, sipa i hobotnica ovaj se efekt ne javlja. Njihovu svježinu procjenjujemo prema mirisu, boji kože i elastičnosti mesa – svježi primjerci su čvrsti, blago sjajni i nemaju miris po amonijaku.
„Vrhunska riba po iznimno niskoj cijeni“ često je znak zavaravajuće ponude. Višak ulova koji se prodaje sniženo često je već star i slabije kvalitete.
Svježa riba je čvrsta i kruta.
Svježa riba je:
teža za filetiranje jer se meso čvrsto drži uz kost,
tijekom kuhanja ispušta više vlage, ali ostaje čvrsta, sočna i elastična.
Ako se meso tijekom pripreme lomi, raspada ili postane suho, riječ je najvjerojatnije o staroj ili nepravilno skladištenoj ribi.
Rakovi (npr. jastog, škamp) trebaju biti jarko crvene boje – najbolji su dok su još živi.
Školjke (dagnje, kapesante) moraju biti zatvorene, teške i sjajne.
Riba poput skuše, škarpine ili kovača ima prirodan dugini odsjaj koji brzo nestaje kod starijih primjeraka.
Riba ne bi smjela biti bez očiju ili glave – to može biti pokušaj prikrivanja starosti i loše kvalitete.
Sezonske i lokalne ribe iz Jadrana, poput orade, brancina, zubaca, skuše, škarpine ili ugora, su:
često ukusnije i hranjivije,
manje kontaminirane i pod strožim nadzorom (ako su iz uzgoja) u usporedbi s uvoznim vrstama.
Svježina ribe je često pouzdanija u obalnim gradovima, gdje su ulovi dostupni isti dan. U unutrašnjosti treba biti oprezan, jer je put od mora dulji i postoji veća vjerojatnost da je riba starija ili odmrznuta. Zato kupujte od provjerenih dobavljača koji jamče kvalitetu i sljedivost podrijetla.
Smrznuta riba nije nužno loš izbor. Ako je:
pravilno označena,
zamrznuta neposredno nakon ulova,
može biti bolja opcija od takozvane „svježe“ ribe koja je na pultu više od 24 sata.
Svaka riba na prodajnom mjestu mora imati jasno označenu etiketu s informacijama:
vrsta ribe, podrijetlo, način ulova ili uzgoja (divlja ili uzgojena),
datum i područje ulova.
Uzgojene ribe poput brancina i orade dolaze iz kontroliranog okruženja, ali često imaju blaži okus. Divlje ribe poput zubaca, skuše, ugora ili škarpine su aromatičnije, ali podložnije utjecajima iz okoliša.
Ribarnica Šibenik, ožujak 2025.
Pri odabiru ribe odvojite vrijeme: promatrajte oči, kožu i meso, provjerite teksturu, a ako je moguće, je i nježno dodirnite i pomirišite. Svježa riba nema jak miris – miriše blago, na more. Kvalitetna riba izgleda kao da je živa, kao da će svakog trena skočiti natrag u more.
Ne zaboravite: najbolja riba je ona koja se konzumira unutar 12–24 sata nakon ulova, jer tada počinju prirodni procesi razgradnje koji smanjuju okus, teksturu i sigurnost.
Ako je morate čuvati duže, držite je neprekidno na temperaturi blizu 0 °C, po mogućnosti na ledu, i redovito uklanjajte višak otopljene vode. U takvim uvjetima riba može biti sigurna za konzumaciju do 48 sati, no kvaliteta i okus postupno opadaju.