Jadranske ribe

Palamida 

Palamida je pelagična grabežljiva riba koja u srednjem Jadranu živi u velikim jatima i često se zadržava blizu obale, kanala i uvala, iako nema stalno stanište. Poznata je po vitkom, vretenastom tijelu, tamnosivoj do plavičastoj boji leđa, srebrnobijelom trbuhu, karakterističnoj tamnoj mrlji iza škržnog poklopca i žutoj repnoj peraji. Odrasla palamida danas obično naraste do oko 30 cm, dok najveći prijavljeni primjerci dosežu i do 60 cm i 9–10 kg, premda su u Jadranu najčešće manji, oko 1–1,5 kg.

Živi do šest godina, a spolnu zrelost dostiže s dvije do tri godine. Sezona mrijesta traje u proljeće i ljeto. Hrani se uglavnom sardinama, inćunima, papalinama i sitnim račićima, a najintenzivnije se hrani ujutro i navečer, osobito u razdoblju prije i nakon mrijesta.

Palamida je cijenjena kao ukusna i hranjiva riba, s čvrstim, zbijenim mesom, nešto svjetlije boje u odnosu na tunu. Često se priprema na žaru, u tavi ili kao carpaccio. Zbog visokog udjela omega-3 masnih kiselina preporučuje se kao dio uravnotežene prehrane.

Atlantic chub mackerel (Lokarda) 

The lokarda, also known as the Atlantic chub mackerel, is a torpedo-shaped fish from the mackerel family, commonly found in the Adriatic Sea. In the central Adriatic, it grows up to around 45 cm in length and 1.1 kg in weight, although in other regions it can reach up to 3 kg. Its body is greenish-brown with vertical dark stripes; on the sides, a lighter pattern of gray spots is visible, and its eyes are relatively large.

It inhabits the open sea, typically at depths between 50 and 200 m. During winter, it stays near the bottom, while in spring, it approaches the coastline and coastal channels. Its diet includes plankton, small fish, and tiny crustaceans, combining traits of a filter feeder and a predator. Nutritionally, it is rich in omega-3 fatty acids, high-quality proteins, and vitamins B, D, and A, along with minerals such as iodine, selenium, iron, and calcium – making it a smart choice for health-conscious eaters.

Its meat is flavorful and aromatic, ideal for simple preparations: fried, baked, or grilled as fillets. Due to its delicate, slightly fatty nature, it is especially popular with young anglers. However, it requires quick cooking – lokarda is very sensitive and can easily become dry or overcooked.

Iglica

Iglica (Belone belone), jedna od najprepoznatljivijih, ali često zanemarenih riba Jadranskog mora, je vitka i brza morska riba s dugim, kljunastim ustima i karakterističnim zelenim kostima, zbog kojih ju neki pogrešno smatraju otrovnom. U stvarnosti je riječ o prehrambeno vrlo zanimljivoj ribi s iznimno niskim udjelom masti – tek oko 1 % – i čvrstim, tamnijim, nemasnim mesom koje zbog svog okusa i hranjivosti postaje sve cjenjenije i među lokalnim gurmanima (sl.wikipedia.org, seafishingslovenia.com).

U srednjem Jadranu iglice se najčešće pojavljuju ljeti i početkom jeseni, kada plivaju u jatima blizu površine. Najčešće se love mrežama ili vršama, no mnogi ih zbog neobičnog izgleda i dalje zanemaruju ili vraćaju u more. Zbog svojeg specifičnog mirisa i teksture idealne su za prženje, pečenje na žaru ili kuhanje u brudetu, gdje njihovo meso izvrsno upija začine i povrće.

Iako nisu među najčešćim ribama na jelovnicima, iglice upravo zbog svoje jednostavnosti, dostupnosti i nutritivne kvalitete predstavljaju izvanredan lokalni izbor koji ponovno privlači pažnju – osobito u tradicionalnoj obalnoj kuhinji.

Lampuga 

Zlatna skuša, kod nas poznata i kao lampuga (Coryphaena hippurus), još uvijek se smatra donekle egzotičnim stanovnikom srednjeg Jadrana, iako je posljednjih godina ribari sve češće uočavaju, osobito ujesen. Lampuge većinom obitavaju na otvorenom moru i rijetko dolaze blizu obale, gdje ih se često ulovi slučajno.

Radi se o vrlo brzoj, okretnoj ribi s prepoznatljivom zlatnozelenom bojom bokova prošaranih ljubičastim točkama, koje ubrzo nakon ulova izblijede. Njeno blago ružičasto meso je nježno, gotovo slatkasto i bez izraženog ribljeg mirisa – što je čini pravom kulinarskom poslasticom. Najčešće se priprema na žaru, u tavi ili kao sirovi filet u obliku carpaccia ili sashimija.

Iako jadranske lampuge obično teže oko jednog kilograma, izvještaji iz posljednjih sezona navode i veće primjerke, teške deset kilograma i više, što ukazuje na širenje vrste prema sjeveru Jadrana (izvori: more.hr, novilist.hr, seafishingslovenia.com). 

Iako je meso svjetlije od klasičnih plavih riba (poput sardina ili skuša), lampuga se zbog svog sastava i energetske vrijednosti i dalje svrstava među masne/plave ribe.

Skuša

Skuša je brza stanovnica Jadrana i Sredozemlja, prepoznatljiva po vretenastom tijelu, tamnim prugama i metalik plavozelenoj boji leđa. Živi u velikim jatima i često se zadržava u gornjim slojevima mora, gdje aktivno lovi sitnu ribu, plankton i račiće. U proljeće i jesen približava se obali, što je tada čini dostupnijom za ribolov.

Skuša je izuzetno hranjiva riba, bogata omega-3 masnim kiselinama koje povoljno djeluju na srce i opće zdravlje. Upravo zbog toga i izraženog okusa zauzima važno mjesto u tradicionalnoj mediteranskoj prehrani.

U kulinarstvu je skuša prava zvijezda jednostavnih, ali snažnih jela. Njeno meso je tamnije, sočno i intenzivno aromatično, što ga čini idealnim za pečenje na žaru, mariniranje u maslinovu ulju s limunom, češnjakom i peršinom ili kiseljenje. Često se peče s povrćem u pećnici, dimi ili koristi u ribljim jelima snažnog karaktera.

Iako ne spada među najprestižnije vrste, skuša oduševljava svojom iskrenom jednostavnošću i prepoznatljivim okusom. Pristupačna je, bogata zdravim mastima i u pravim rukama postaje neizostavna riba svake obalne kuhinje.

Orada

Orada, poznata i pod drugim imenima poput komarča, jedna je od najcjenjenijih riba Jadranskog mora – kako među ribarima, tako i u gastronomiji. Prepoznaje se po elegantnom srebrnom tijelu i zlatnoj pruzi između očiju, zbog čega je dobila nadimak "zlatna ribica".

Orada živi u plitkim obalnim vodama s pješčanim ili travnatim dnom, gdje se hrani mekušcima, račićima i školjkama. Njeno bijelo meso je čvrsto, nježno i blagog, ali izraženog okusa, što je svrstava među najcjenjenije ribe mediteranske kuhinje. Idealna je za pripremu na žaru, pečena u soli ili u pećnici s mediteranskim začinima – zadržava sočnost i prirodnu aromu čak i uz minimalnu obradu.

U kulinarstvu je orada na glasu kao elegantan i zdrav izbor, jer spaja visoku nutritivnu vrijednost s vrhunskim okusom. Pogodna je i za jednostavna domaća jela i za ekskluzivne restorane.

Gof

Gof, poznat i kao kavala ili kantar, jedna je od najjačih i najcjenjenijih riba Jadranskog mora. Riječ je o velikoj grabežljivoj ribi snažnog, valjkastog tijela i izražene čeljusti. U Jadranu gof najčešće doseže težinu između 5 i 15 kilograma, dok najveći primjerci mogu prelaziti i 50 kg. U srednjem Jadranu ribari ga najčešće love tijekom toplijih mjeseci, uz dublje morske stijene, grebene i umjetne strukture u moru.

Njegovo meso je bijelo, sočno i čvrsto, s izraženom morskom aromom, zbog čega je prava poslastica za ljubitelje ribe. Najpopularniji način pripreme je pečenje na roštilju, gdje zadržava svoju teksturu i bogat okus, ali izvrstan je i pečen u pećnici ili kao odrezak na tavi. Zbog veličine i debljine filea, pogodan je i za zahtjevnije kulinarske tehnike poput dimljenja ili sušenja.

U gastronomiji gof slovi kao divlja riba za posebne prilike – ulovi su mu rjeđi, meso izvanredno kvalitetno, a često se nalazi i na jelovnicima vrhunskih restorana duž obale, gdje zaslužuje svu pažnju.

Zubatac 

Zubatac, poznat i kao zubatec ili zubatak, jedna je od najcjenjenijih bijelih riba u Jadranu. Prepoznatljiv je po snažnom, blago spljoštenom tijelu s metalik srebrno-ljubičastim nijansama te snažnoj čeljusti s oštrim zubima – po kojima je i dobio ime.

Živi samotnjački, na kamenitim i stjenovitim morskim područjima, najčešće na dubinama između 20 i 100 metara. Vrlo je oprezan grabežljivac i izuzetno cijenjen ulov među sportskim ribolovcima.

Meso zubatca izuzetno je nježno, bijelo i aromatično, s finim i profinjenim okusom, što ga svrstava među najcjenjenije ribe Sredozemlja. Najčešće se priprema pečen u pećnici, na žaru ili u soli – često uz minimalnu obradu kako bi se sačuvala prirodna aroma. Zahvaljujući svom nježnom, ali izraženom okusu, zubatac je često glavna zvijezda svečanih menija i vrhunskih restoranskih ponuda.

Brancin

Brancin, poznat i kao levrak, lubin, morčić ili vuk, jedna je od najrasprostranjenijih i kulinarski najcjenjenijih riba Jadranskog mora. Najradije boravi u plitkim priobalnim vodama, ušćima rijeka, lagunama i zaljevima, gdje se miješaju morska i slatka voda. Zbog svoje prilagodljivosti i otpornosti čest je kako u prirodi, tako i u kontroliranom uzgoju – no divlji brancin i dalje ostaje zlatni standard među poznavateljima.

Prepoznaje se po vitkom, srebrnosivom tijelu, snažnom repu i blago ispupčenim očima. Njegovo meso je bijelo, čvrsto i nježno, s uravnoteženim okusom koji ne dominira, već omogućuje raznoliku pripremu. Najčešće se priprema na žaru, u pećnici ili filetiran u tavi, a prikladan je i za sirove oblike poput carpaccia ili cevichea.

Brancin je često prvi izbor ljubitelja ribe – bogat je bjelančevinama, omega‑3 masnim kiselinama, vitaminima skupine B i vitaminom D, a zbog male količine kostiju pogodan je i za djecu ili manje iskusne u konzumaciji ribe.

U gastronomiji se smatra elegantnim, pouzdanim i uvijek dobrodošlim jelom iz mora, koje se izvrsno slaže s maslinovim uljem, limunom, ružmarinom i blagim povrćem.

Arbun

Arbun, poznat i pod imenima pagel, pagar, crvenperka ili crvenko, tipična je riba kamenitih i pješčanih morskih dna srednjeg Jadrana. Prepoznaje se po intenzivnoj ružičasto-crvenoj boji, velikim očima i blago ispupčenom čelu. Pripada obitelji pagarov (Sparidae) i spada među manje vrste koje se često nalaze u tradicionalnom obalnom ribolovu.

Njegovo meso je bijelo, nježno i blagog okusa, s izraženom svježinom zbog koje je arbun posebno popularan za pripremu u cijelosti. Najčešće se peče na roštilju, u pećnici ili prži, a posebno se cijeni u kombinaciji s laganim povrćem ili krumpirom. Zbog tanke kože i osjetljivog mesa, priprema je brza i jednostavna, dok okus ostaje nježan i autentičan.

Arbun je odličan izbor za one koji žele lagano, ali tradicionalno riblje jelo. Iako ne spada među najprestižnije vrste, njegova domaćinska vrijednost i svježina osiguravaju mu redovno mjesto na stolovima jadranskih domaćinstava i u jelovnicima rustikalnih konoba.

Ušata

Ušata, poznata i kao crnorepka, tipična je riba obalnih voda srednjeg Jadrana. Ime je dobila po tamnoj mrlji na korijenu repne peraje, koja podsjeća na oko – ova prirodna "maska" služi kao obrana od grabežljivaca. Najčešće je nalazimo u plitkim, kamenitim ili travnatim područjima blizu obale, gdje se kreće u manjim jatima.

Njeno meso je bijelo, mekano i izraženog okusa, ali nešto suše u odnosu na druge bijele ribe, što utječe i na način pripreme. Najčešće se kuha ili koristi u brodetima, gdje upija okuse povrća, vina i začina. Veći primjerci pripremaju se i na žaru ili u tavi, obično uz dodatak maslinovog ulja, češnjaka ili svježeg bilja.

Ušata se može loviti tijekom cijele godine, što je čini redovitim gostom na stolovima obalnih domaćinstava. Iako ne spada u prestižne vrste, zbog svog specifičnog okusa i domaćeg karaktera često se nalazi u tradicionalnoj dalmatinskoj kuhinji kao cijenjen lokalni izbor.

Pagar 

Pagar, često nazivan i zlatac, pagel ili čak grdobina (no ne treba ga miješati s istoimenom vrstom monkfish), pripada obitelji pagrova (Sparidae) i tipična je riba Sredozemlja i Jadrana. Prepoznaje se po nježno ružičasto-crvenkastoj boji, snažnom tijelu i izraženoj čeljusti. Oči su mu velike, leđa blago zaobljena, a tijelo prekriveno sitnim sjajnim ljuskama.

Obitava na pješčanom i kamenitom dnu na srednjim dubinama, gdje se hrani račićima, školjkama i manjim ribama. U Jadranu je plašljiv, ali vrlo cijenjen ulov, često u mrežama obalnih ribara.

Njegovo meso je bijelo, čvrsto i blago slatkastog okusa, što ga čini posebno cijenjenim u kuhinji. Najčešće se priprema pečen u pećnici, na žaru ili u soli, ali je također izvrstan u obliku fileta ili kao osnova za riblju juhu. Pagar je vrlo svestrana riba – prikladna i za domaću kuhinju i za restorane visoke klase.

Zbog svog blagog okusa i meke, mesnate teksture, pagar rado biraju i oni koji ribu jedu rjeđe – jednostavno je ukusan i lako prihvatljiv.

Frater

Fratar, poznat i kao frater, šparožin ili fratarč, mala je riba iz obitelji pagarov (Sparidae), često prisutna uz kamenite i travnate obale srednjeg Jadrana. Prepoznaje se po srebrnosivom tijelu s blagim zlatnim tonom i karakterističnoj tamnoj, gotovo crnoj mrlji kod repa. Mirna je riba koja živi pri dnu i hrani se sitnim beskralježnjacima, školjkama i morskim crvima.

Njeno meso je bijelo, nježno i vrlo ukusno, iako zbog manje veličine sadrži više kostiju. Zbog toga se najčešće koristi u ribljim juhama, brudetima ili prži cijela u tavi, dok se rjeđe priprema filetiran. Zahvaljujući čistom i blagom okusu, fratar je omiljen među domaćima, osobito kada se priprema svježe i s minimalnim dodacima.

Iako nije prestižna riba, u društvu maslinova ulja, češnjaka i svježeg bilja fratar postaje domaće, iskreno jelo koje odražava duh obalnog života.

Kirnja 

Kirnja je jedna od najvećih i najmoćnijih riba Jadranskog mora. Ova grabežljiva vrsta ima masivno tijelo, veliku glavu i široka usta te obitava na kamenitim morskim dnima, uglavnom u dubljim dijelovima mora – često u pukotinama, špiljama i oko potopljenih objekata. Ulovi kirnje u Jadranu su rijetki, ali vrlo cijenjeni – zbog veličine i iznimne gastronomske vrijednosti.

Boja kirnje ovisi o okolišu i varira od tamnosmeđe do bakreno crvenkaste, s prošaranim uzorkom koji joj omogućava izvrsnu kamuflažu među stijenama. Najčešće je samotnjak koji vreba plijen iz zasjede, hraneći se ribama, hobotnicama i rakovima.

Njeno meso je izrazito čvrsto, bijelo i bogatog okusa, s blagom slatkastom notom i bez jakog mirisa na ribu. Upravo zbog teksture i arome kirnja je vrlo cijenjena u gastronomiji – izvrsna je s roštilja, pečena u pećnici ili pirjana, osobito u bogatim brudetima i ribljim juhama. Veći primjerci idealni su za filetiranje i pripremu kao riblji steak.

Kirnja se ubraja među najprestižnije bijele ribe Jadrana – pravi izbor za posebne prilike, bogatog okusa i tradicionalnog ugleda koji ostavlja dojam.

Pagel 

Pagel, poznat i kao crvenperka, crvenko ili pagrič, autohtona je riba Jadranskog mora iz obitelji pagarov (Sparidae). Najradije boravi na mekim, pješčanim ili miješanim morskim dnima, često u dubljim vodama srednjeg i južnog Jadrana. Prepoznaje se po ružičasto-srebrnoj boji, svijetlom trbuhu i velikim očima koje mu daju gotovo "nježan" izgled.

Njegovo meso je bijelo, mekano i blago slatkasto te izuzetno cijenjeno u kulinarstvu jer spaja nježnu teksturu s izraženim morskim notama. Pagel se često priprema na roštilju, pečen u pećnici sa začinskim biljem i krumpirom, u brudetu ili kao dio riblje juhe. Pogodan je i za filetiranje, iako ga mnogi radije poslužuju cijelog – jednostavno, s malo limuna i maslinova ulja.

Pagel pripada klasičnim, svakodnevnim, ali kvalitetnim ribama jadranske kuhinje. Zbog blagog okusa omiljen je i među onima koji inače rjeđe jedu ribu te je često prvi izbor za lagani, a hranjiv morski ručak.

Škrpina 

Škrpina, poznata i kao škarpena, jedna je od najprepoznatljivijih riba Jadranskog mora, prepoznatljiva po izrazito crvenkastoj boji, širokoj glavi i razgranatim bodljama. Obitava uz kamenita i pješčana morska dna, najčešće na srednjim do većim dubinama, gdje nepomično čeka plijen. Njen oblik i boja omogućuju izvrsnu kamuflažu, čineći je učinkovitom grabljivicom i rijetkom metom sportskih ribolovaca.

U kulinarstvu se škrpina iznimno cijeni zbog svog bijelog, nježnog i blago slatkastog mesa koje se doslovno topi u ustima. Meso je bogato prirodnom želatinom, što jelima daje dubok, bogat okus. Zbog mnogih kostiju i čvrste glave idealna je za pripremu brudeta, ribljih juha i umaka, u kojima se izvlače sve njene arome. Manji primjerci kuhaju se cijeli, dok se veći mogu filetirati ili peći u pećnici.

Škrpina je riba koja u kuhinji traži poštovanje – nije među najjednostavnijima za pripremu, ali nagrada u obliku okusa je nenadmašna. U obalnoj kuhinji važi za kraljicu brudeta i često je upravo ona razlog zašto je tanjur počišćen do posljednje kapi.

Trilja

Trilja, poznata i kao trlja, barbet ili triljica, nježna je i elegantna riba Jadranskog mora, prepoznatljiva po ružičasto-crvenoj boji, dugim brkovima ispod donje čeljusti i zlatno-srebrnim mrljama duž bokova. U Jadranu obitavaju dvije glavne vrste – crvena trilja (Mullus barbatus), koja živi bliže dnu, i prugasta trilja (Mullus surmuletus), koja se zadržava na nešto većim dubinama i ima karakteristične tamne pruge na leđima.

Trilja je manja riba, obično duga između 15 i 25 cm, i živi na pješčanom ili muljevitom dnu, gdje pomoću brkova traži račiće, crve i druge sitne organizme. Čest je ulov obalnih ribara i slovi kao jedna od najnježnijih riba Jadrana.

Njeno meso je izuzetno mekano, nježno i blago slatkasto, gotovo kremasto u ustima – zbog čega se posebno cijeni u kuhinji. Trilje se najčešće pripremaju cijele, pržene, pečene u tavi ili naglo zapečene s kožom. Zbog tanke kože i sitnih kostiju najbolje ih je pripremati što svježije, s minimalno začina kako bi do izražaja došao prirodni okus.

Iako male, trilje spadaju među najaromatičnije ribe Jadrana – prava morska delicija koja je uvijek dobrodošla na tanjuru, osobito u kombinaciji s maslinovim uljem, češnjakom, svježim povrćem ili malo vina.

Špar

Špar, poznat i kao šparić, šparmić, špara ili morski vrabac, manja je obalna riba iz obitelji pagarov (Sparidae), vrlo česta u Jadranskom moru. Prepoznaje se po srebrnastom tijelu s blagim zlatnim odsjajem, visokom i bočno spljoštenom obliku te karakterističnoj tamnoj mrlji kod repa. Špar živi u plitkim vodama uz kamenita i pješčana dna, često blizu obale, među algama i kamenjem.

Riječ je o skromnoj, ali vrlo cijenjenoj ribi u domaćoj kuhinji – prvenstveno zbog nježnog, čistog okusa i dobre dostupnosti. Meso špara je bijelo, čvrsto i mekano, s umjerenom količinom kostiju, što ga čini pogodnim za različite načine pripreme.

Najčešće se prži ili peče u tavi, često i cijeli na žaru ili u pećnici. Zahvaljujući svom okusu, odlično se uklapa i u riblje juhe te jednostavne brudete, gdje jelu daje blagu i ugodnu morsku notu.

Iako nije prestižna riba, špar je neizostavan dio obalne kuhinje – omiljen među ribarima, domaćima i svima koji cijene jednostavno, svježe jelo iz mora s karakterom.

Tragalj 

Tragalj, poznat i kao trag, vitka je riba Jadranskog mora, prepoznatljiva po modrikasto-srebrnom tijelu s uzdužnim zlatnim prugama i karakterističnom crnom mrljom na bokovima. Najčešće obitava iznad muljevitog ili pješčanog dna, blizu livada morske trave, gdje u manjim jatima lovi plankton i sitne račiće.

Njegovo meso je bijelo, čvrsto i blago slatkasto, s uravnoteženim i nježnim morskim aromama. Najbolje ga je pripremati jednostavno – na roštilju, u tavi ili kao dio laganih ribljih juha. Manji primjerci najčešće se peku cijeli, dok se veći mogu filetirati za lagan, ali aromatičan obrok.

Iako nije riba visokog prestiža, tragalj je pouzdan izbor – svjež, pristupačan i s izraženim, autentičnim karakterom. Idealan je za one koji cijene jednostavnost i iskrenost jadranske kuhinje.

Cipelj (Common Sole / Solea solea) 

Cipelj je jedna od najčešćih riba Sredozemnog i Jadranskog mora, prepoznatljiv po spljoštenom, izduženom tijelu i očima smještenim na gornjoj strani, jer većinu vremena provodi zakopan u pijesku ili mulju, gdje vreba svoj plijen. Njegova smećkasta ili sivkasta boja omogućuje izvrsnu kamuflažu, zbog čega je u prirodi dobro skriven i zaštićen od grabežljivaca. Često nastanjuje i lagune te ušća rijeka, jer dobro podnosi nižu slanost i lako se prilagođava raznolikim obalnim uvjetima.

U gastronomiji je cipelj cijenjen zbog čvrstog, bijelog mesa koje, iako može biti lagano koščato, zadržava nježan, ali pun morski okus. Najbolje dolazi do izražaja pečen na žaru, uz jednostavne dodatke poput maslinovog ulja, češnjaka, limuna i ružmarina. Zbog svoje teksture prikladan je i za pečenje u pećnici, kuhanje u brodetu ili pohanje. Manji primjerci često se pripremaju cijeli, dok se veći mogu filetirati radi lakšeg kuhanja.

Cipelj je jedna od onih riba koje ne traže pažnju, ali kada stignu na tanjur – osvajaju iskrenošću i okusom. Zbog svoje dostupnosti, svestranosti i pouzdanog okusa, čest je gost dalmatinskih kuhinja, gdje ga cijene i domaći i ljubitelji autentične morske hrane.

Romb

Romb, poznat i kao rumbač ili iverak, uobičajena je riba s pješčanog dna Jadranskog mora, osobito česta u njegovom sjevernom i srednjem dijelu. Živi na dubinama od oko 20 do 70 metara, gdje se svojom plosnatom i asimetričnom građom te sitnim očima na gornjoj strani učinkovito kamuflira u muljevitu podlogu.

Romb može narasti do 75 cm i dosegnuti težinu do 8 kg, iako su veći primjerci rijetki – najčešće se ulove ribe težine između 1 i 1,5 kg. Odlikuje ga nježno i aromatično bijelo meso koje se cijeni zbog svoje fine teksture i blagoga okusa. Upravo zbog tih osobina spada među najukusnije ribe s pješčanih obala – iako nije najljepša, gurmanima je itekako privlačna.

Kao namirnica, romb je izvrstan izvor bjelančevina, vitamina A, D, E i K te minerala poput selena, kalcija i magnezija, uz vrijedne omega‑3 masne kiseline – što ga čini visoko ocijenjenim u zdravoj prehrani.

Najčešće se priprema cijeli – u pećnici, tavi ili na žaru. Meso je pogodno za filetiranje i pečenje s povrćem ili umacima. Čišćenje romba je jednostavno jer su mu unutarnji organi i škrge dostupni s donje strane, a njegova plosnata građa omogućuje lako filetiranje bez većih gubitaka ili komplikacija.

Raža

Raža je snažno spljoštena riba s rombičnim tijelom i velikim prsnim perajama koje su od glave do repa široko srasle s tijelom. Rep joj je dugačak i nalik biču. Oči se nalaze na gornjoj strani tijela, dok su usta i škržne pukotine na trbušnoj strani. Koža je hrapava i prekrivena trnastim izraslinama, a leđna strana žuto-smeđa ili sivo-zelena s mrljama. Živi djelomično zakopana u muljevito-pješčanom dnu.

Meso joj je bijelo, ukusno i blago kiselkasto. Kosti su hrskavične, što omogućuje lako odvajanje mesa. Kožu je prije pripreme potrebno skinuti. Najčešće se kuha, panira ili lagano prži, a može se koristiti i za pripremu juha i brudeta.

Morska mačka

Morska mačka ima vretenasto tijelo koje je šire u prednjem dijelu. Koža joj je hrapava, prekrivena zupčastim ljuskama – što je karakteristično za hrskavičnjače. Tijelo joj je crvenkasto-sive boje i posuto brojnim sitnim točkicama. Usta se nalaze s donje strane, a s obje strane glave ima po pet škržnih pukotina. Kreće se meko i valovito, poput mačke – otuda i njezino ime.

Najčešća je hrskavičnjača u Jadranskom moru i najradije obitava na pješčanom i muljevitom dnu. Meso joj je bijelo i lagano kiselkasto, najčešće se koristi za pripremu brudeta.

Školjke 

Školjke su morske životinje s dvostrukim ljušturama koje filtriraju morsku vodu i hrane se sitnim česticama. Njihovo meso je mekano, blago slatkasto i vrlo cijenjeno u mediteranskoj kuhinji. Prava su delicija – bilo kuhane na buzaru, pečene na tavi, zapečene s koricom ili kao dodatak tjesteninama i rižotima.

• Dagnje (pedoče) najrasprostranjenije su i lako dostupne školjke, izvrsne kuhane na buzaru, u bijelom vinu ili s rajčicom.

• Kamenice su poznate kao sirova poslastica, bogata jodom i morskim okusom, često se poslužuju s nekoliko kapi limuna.

• Jakobove kapice su nježne, slatkaste i profinjene školjke, odlične kratko prepečene na tavi ili zapečene s koricom.

• Prstaci imaju snažan, morski okus, no zbog ugroženosti su strogo zaštićeni – njihov izlov i prodaja su u potpunosti zabranjeni.

• Kunjke su manje školjke dostupne na tržištu, često se koriste kao zamjena za dagnje u juhama i umacima.

• Vongole (klapavice) imaju nježno, slatkasto meso i savršeno se slažu s tjesteninom, posebno uz bijeli umak, češnjak i bijelo vino.

Rakovi 

Rakovi su oklopljene morske životinje s nježnim, aromatičnim mesom koje je vrlo cijenjeno u vrhunskoj kuhinji. Često se pripremaju kuhani, na žaru ili kao dodatak juhama, tjesteninama i rižotama.

• Škampi imaju slatko, bijelo i čvrsto meso. Najbolji su pečeni na žaru ili kratko sotirani s bijelim vinom i češnjakom.

• Jastog nudi raskošno, maslačkasto meso, odlično kuhan ili zapečen, često poslužen s maslacem i limunom.

• Kozice su svestrane, blagog okusa, idealne za tjestenine, rižota i pržena jela.

• Rakovi i morski pauci često se koriste za pripremu umaka i juha, gdje njihovo meso daje intenzivan, pun okus.

• Zezavci su manje poznati, ali cijenjeni zbog čvrstog, slatkastog mesa, izvrsnog za temeljce i pečenje.

• Rarogi imaju meso slično jastogu, ali nešto izraženijeg okusa, često se koriste u zapečenim jelima i bogatim umacima za tjesteninu.

• Grancigule (velike rakovice) sadrže bogato, aromatično meso iz kliješta i trupa – najbolje su kuhane i poslužene ohlađene s umakom ili kao punjenje.